Ožalošćena zajednica okuplja se na Karminama, a svaki gost nosi sa sobom više od puke gladi—za stolom se talože tajne, krivnja i teret tradicije. Dok se čaše dižu, emocije izbijaju na površinu, a nevidljiva prisutnost nadvija se nad okupljenima: Janica, pokojna, ostaje u tišini, njezina presuda osjeća se, ali nikada ne izgovara. Kroz šapnuta žaljenja, gorke optužbe i maglu alkohola, ožalošćeni se moraju suočiti s prošlošću—je li njezina smrt bila sudbina, nemar ili nešto mnogo osobnije?

Ovaj LARP istražuje krhki prostor između sjećanja i konačnog obračuna, tjerajući sudionike da preispitaju granice između živih i mrtvih, istine i poricanja, krivnje i iskupljenja. Svaki lik utjelovljuje silu koja oblikuje zajednicu: ožalošćena majka, ogorčena udovica, skeptični svećenik, optužena travarka—glasovi se sukobljavaju u borbi za sjećanje, moral i značenje. Janicin duh istovremeno je i svjedok i ogledalo, njezina tiha prisutnost platno na koje svaki sudionik projicira vlastite grijehe, sumnje i opravdanja.

U svojoj srži, Breza: Karmine istražuje:

• Tugu i osudu – Kako mrtvi nastavljaju živjeti u našim mislima? Tugujemo li za njima—ili za dijelovima sebe koji su umrli s njima?

• Istinu i laži – Što se pamti, a što se prepravlja? U nedostatku pravde, postaje li šutnja suučesništvo?

• Krivnju i iskupljenje – Mogu li oni koji su ostali zaista iskupiti svoje grijehe, ili ih prošlost zauvijek posjeduje?

• Praznovjerje i vjeru – Kada nam se nemoguće zagleda u oči, prihvaćamo li ga, poričemo ili dopuštamo da nas uništi?

Noć se odvija kao putovanje vođeno dijalozima, gdje riječi nose težinu, a tišina najglasnije govori. Svaka zdravica je izbor—odati počast, razotkriti ili obmanuti—oblikujući ne samo Janicino naslijeđe već i sudbine onih koji su ostali. Dok vino teče, a iluzije se ruše, jedno pitanje ostaje visjeti u zraku poput mirisa voska i uvelog cvijeća:

Kada se mrtvi vrate, dolaze li po osvetu—ili po istinu?

Ovo iskustvo poziva sudionike na intimno, emotivno nabojeno istraživanje ljudske krhkosti, tjerajući ih da se suoče s onim što nikada nije izrečeno. Kroz rastuću napetost, neugodne istine i prijeteću sjenu nedovršenih poslova, Posljednja gozba postaje putovanje kroz sjećanja, obračun s prošlošću i neizbježne duhove koje nosimo u sebi.